Alan Wake 2 nastavak je obećavajuće igre koja je na tržište izašla 2010. godine, a koju je dizajnirao Remedy Entertainment, novo je poglavlje u svijetu pisca horor priča na koje smo već pomalo zaboravili.
- Naziv igre: Alan Wake 2
- Datum izlaska: 27. oktobar 2023
- Platforme: Windows, PS5, Xbox Series X
- Programer: Remedy Entertainment
- Izdavač: Epic Games Publishing
Alan Wake je najavljen kao generacijski skok u video igrama vođenim karakterima i pričama kada je lansiran 2010. godine, osvojivši mnoge obožavatelje horor igara i čvrsto uspostavivši kreatora Remedy Entertainment kao inovatora u svijetu igara. Nakon nekoliko hvaljenih igara, studio se vratio dizajnu i tržištu nastavka igre, Alan Wake 2.
Neki čak tvrde da je drugi nastavak priče o piscu horor priča, koji se izgubi u misterioznom gradu, u suštini punopravni nasljednik Silent Hilla. Da li je to zaista tako ili bi trebalo da sačekamo ponovno izdanje Silent Hilla 2? Saznajte odgovore na ova pitanja u sljedećem iscrpnom pregledu.
13 godina kasnije
Radnja se odvija 13 godina nakon nestanka pisca Alana Wakea na kraju prve igre, tačnije nakon njegovih stalnih pokušaja da pobjegne iz misterioznog Dark Placea. Pored glavnog lika, sada imamo priliku da se igramo i sa novim likom. Riječ je o protagonistici Sagi Anderson, agentu FBI-a kojeg je Agencija poslala u uspavani gradić Bright Falls da pronađe krivce za niz ritualnih ubistava. Igra se izmjenjuje, ovisno o poglavljima i dijelovima priče, a vi igrate s oba lika, svaki prateći svoje niti priče koje su paralelne i isprepletene jedna s drugom, a možete se prebacivati između njih u određenim trenucima, što vam omogućava da doživite putovanje oba lika u njihovom jedinstvenom poretku.
Iako se priča nastavlja gotovo bez prekida od prve utakmice, stvari i dalje izgledaju sasvim drugačije u Bright Fallsu. Alan Wake je bila vrsta igre koju bih radije nazvao sablasnom nego strašnom; Alan Wake 2 je pravi horor s naglaskom na preživljavanje, pun brutalnih susreta, napetih i zastrašujućih uranjanja u svijet tame i užasa i iznenađujuće krvavog nasilja. I za Sagu u stvarnom svijetu i za Alana u mračnom mjestu, ostati živ znači pravilno koristiti resurse koji su vam na raspolaganju. Naravno, vaši glavni neprijatelji su i dalje čuveni “Taken”, tj. duše ubijenih koje su okružene tamnom aurom, koju ne možete ubiti dok ne uklonite tamnu auru sa njih. Naravno, uklanjate ga različitim izvorima svjetlosti, koji su u ovoj igri slični kao u prvoj, uz naravno neke izmjene i dorade.
Daleko više survival horora u odnosu na prvi nastavak
Remedyjeva posljednja igra, objavljena prije drugog nastavka Alan Wake 2, Control je bila haotična fantazija koja je pokušavala biti sve samo ne horor preživljavanja. Nasuprot tome, Alan Wake 2 je igra napetosti i oslobađanja; dugi trenuci polako rastuće napetosti, sve većeg straha, isprekidani kratkim trenucima nasilja i povremenom panikom. Briljantno impresivan način igre dodatno je poboljšan načinom na koji igra koristi oružje: na primjer, kada pogodite slabu tačku Takena, to se osjeti, kako pucanj odjekuje, zadimljene sjene izlaze iz rane i stvorenje se povlači. Odnosno, sve dok ne slegne sa ramena polovinu svog tela i ne počne ponovo da vas napada.
Prvi dio je imao ne baš specifičan i zadovoljavajući ritam: sagni se i izbjegavaj Taken, upali ih, pucaj i ponavljaj dok se svi ne unište. Alan Wake 2 tehnički ima sve iste mehanike, ali se ne povezuju tako glatko, sprečavajući onu poznatu rutinu na koju smo navikli da igramo prvi nastavak. Drugi dio se fokusirao na različite stvari: držanje igrača na rubu i preživljavanje. Morat ćete se potruditi da preživite napade i “zaradite” svoje trenutke predaha, da tako kažem.
Za mene lično, jedan od najstrašnijih neprijatelja u igri su bili vukovi, koji vrebaju u šumama izvan Bright Fallsa. Nisu čak ni toliko monstruozni i nije ih lako ubiti, već način na koji vrebaju, kruže oko tebe u šikari, tražeći prostor i vrijeme da nasrnu na tebe, prije nego što se povuku iz vidokruga dok ne zgrabe sljedeću priliku da nasrnu na vas, to vodi do divno nezaboravnih igara lovaca i lova, u kojima vi često niste lovac nego upravo suprotno.
Remedy dobro zna kako da predstavi akcioni segment u svojim igrama. Nije ni čudo. Kompanija ima iskustvo u kreiranju kreativnih igara sa odličnim borbenim sistemima od 2001. godine i prvog nastavka Max Paynea. Međutim, ono što možete vidjeti, pogotovo ako imate osjetljivije oko za survival horror elemente, jeste da oni nemaju toliko iskustva u stvaranju iskustava koja će vas natjerati da pažljivo razmislite o tome što vas sljedeće čeka.
Dugi periodi tišine prije nego što izbije svađa između vas i “stanovnika” Bright Fallsa odlično stvaraju atmosferu i napetost, ali između ovih situacija imate puno prilika da se opremite dragocjenim resursima. Osim toga, siguran sam da će se neki igrači složiti da je inventar nekako previše kompliciran, što znači da ćete se morati petljati s njim više nego što biste željeli, kada biste radije samo brzo opremili svog lika oružjem i krenuli borba Taken .
U trenucima borbe, odnosno kada kao igrač dođete do lokacija na kojima ćete se boriti protiv neprijatelja, ne mogu pobjeći od utiska da igra ponekad ima problem sa postavljanjem neprijatelja na način da svaki susret sa njima nije sličan niti isti kao i prethodni. Istina, susreti su uvijek uzbudljivi, ali ponekad možete imati utisak da su Oduzeti stvoreni oko vas samo da biste bili zauzeti, odnosno da vam ne dosadi.
Za obične neprijatelje, odnosno za one koji nisu šefovi, ne postoji poseban uvod ili prezentacija. Izuzetak je jedan neprijatelj koji vas napada kasnije u igri. Velika većina standardnih neprijatelja su Taken, odnosno bivši stanovnici misterioznog grada Bright Falls. Ne kažem da su loše dizajnirani, ali ne bi škodilo kada bi programeri uložili malo više truda u njihovu raznolikost. Dobar primjer raznolikosti neprijatelja je igra koja je također izašla ove godine: Resident Evil 4 Remake. Čak je i DLC sadržaj za igru Control, koji je dizajniran na temu Alan Wake, pružio nešto groteskniji i vizualno uzbudljiviji pogled u odnosu na ono što nam Alan Wake 2 uglavnom prikazuje u smislu neprijatelja.
pričam ti priču…
Ali čak i ako se ponekad može požaliti na elemente survival horora, to zapravo i nije veliki problem, jer je akcija zapravo samo jedan dio onoga što Alan Wake 2 može ponuditi. Ono čime se Remedy mnogo više bavio u Alan Wake 2 bilo je pripovijedanje. I ono što mogu reći je da je priča vrlo dobro ispričana. Nije savršeno, ali vrlo dobro, pogotovo ako imate strpljenja za sve stvari koje biste morali učiniti da saznate sve detalje.
Kao i u prvoj igri, užas i zlo koje se spuštaju na Bright Falls pokreće zla sila koja je, takoreći, rođena iz stvaralaštva pisca ili izostanka istog, iskrivljujući stvarnost u ono što odgovara priči koja slijedi. To je divan izgovor za stvaranje metaverzuma, nečega što je već prilično prisutno u brojnim igrama i filmovima, brišući granice između priče koju vam igra priča, priče koju je Alan napisao i referenci na naš svijet i Remedyjeve prošle igre.
Koja je prava pozadina Sage i ostalih novih likova, i šta je promenjeno i šta je povezano sa stvarnim svetom? Da li su stvarni događaji inspirisali fikciju ili je fikcija retroaktivno stvorila stvarne događaje? Jesu li to uopće stvarni ljudi ili potpuno izmišljeni konstrukti? Sve su ovo pitanja koja će vam pasti na pamet dok igrate Alan Wake 2.
Istina je da sve ovo može izgledati preterano bezobrazno i zamršeno, čak i do nepotrebnih nivoa, ali postoji neka vrsta zaraznog entuzijazma u Remedyjevom stilu dizajna igara, i to je ovdje očiglednije nego ikad. Igra je jednostavno prepuna ideja i želi vam pokazati svaku od njih, tako da su sve pomiješane u savršeno harmoničnu zbrku ideja i koncepata.
Ovo je igra u kojoj kreativni direktor iz stvarnog života, Sam Lake, kreira lice za lik po imenu Alex Casey, koji je agent FBI-a u stvarnom svijetu, ali i inkarnacija Maxa Paynea i lika iz knjige koju je napisao Alan Wake, ilm zasnovan na toj knjizi, u kojoj ga igra pravi Sam Lake koji se pojavljuje u talk showu kako bi pričao o ulozi, dok Alan piše i doživljava misteriju ubistva Alexa Caseyja, koja se također mogla dogoditi za pravog Alexa Kejsija. Da, ovo je vrsta stvari o kojoj govorim. Da stvar bude bolja, ovo je samo dio onoga što vas očekuje u Alan Wakeu 2. Ako volite ovakvu vrstu pripovijedanja i uključenost metaverzuma u sve to, onda ćete sa ovom igrom sigurno dobiti svoj novac.
Bright Falls nikada nije izgledao bolje
Bright Falls ne bi bilo to što jeste da nije prikazano onako kako je prikazano. I to je predstavljeno na fantastičan način. Zahvaljujući odličnom korištenju svjetla i sjenki, Alan Wake 2 izgleda sjajno. Neki će reći da ovi efekti nisu tako zapanjujući kao u prvoj igri koja je izašla 2010. godine, ali moje mišljenje je da igra izgleda odlično bez obzira na to. Čak i na nižim postavkama, Alan Wake 2 će vas oduševiti do te mjere da ćete poželjeti da zastanete i divite se zalasku sunca na trenutak više puta tokom igranja. Grafika likova, odnosno njihova animacija, takođe je urađena na veoma dobar način.
Likovi izgledaju vrlo realistično, a njihovi pokreti i izrazi lica su toliko uvjerljivi da je igra u stanju gotovo neprimjetno spojiti interakcije koje se odvijaju u igrici u realnom vremenu sa animiranim sekvencama. Ali ništa od ovoga ne dolazi “besplatno”. Štaviše, da biste uživali u svim pogodnostima koje igra pokazuje, barem što se tiče onoga što PC verzija pokazuje, morat ćete imati poprilično “crnilo” u pogledu snage komponenti. Igra je naravno dostupna i za konzole najnovije generacije, ali konzolna verzija ne prikazuje sve čime se Alan Wake 2 može pohvaliti i u čemu možete uživati na računaru.
Pored vizuelnih poslastica kojima se Alan Wake 2 svakako može pohvaliti, igra se može pohvaliti mnogim drugim karakteristikama koje bi se mogle svidjeti svakom prosječnom ljubitelju survival horora. Priča je zamršena, ponekad previše, do te mjere da niste sigurni šta je stvarno, šta je bilo stvarno, šta će se dogoditi i koja je vaša uloga u svemu tome. Da, do te mjere može ići sekvenca, odnosno petlja priče u igrici Alan Wake 2. Je li priča složenija od priče iz prvog dijela? Svakako jeste. Da li je dobro ili nije tako dobro? Odgovor na to pitanje će dati svaki igrač za sebe, naravno nakon završene igre.
Ovdje ponovo možemo napraviti poređenja između igre Control i Alan Wake 2. Dok je Control inspirirao ideju o zajedničkom multiverzumu Remedy igara, Alan Wake 2 implementira tu ideju i uvelike proširuje tu ideju. Imam utisak da je Remedy naučio kroz svoje prošle igre i odlučio da dosta toga znanja konsoliduje i implementira u ovoj igrici. Također možete osjetiti skandinavski dodir u igri. Remedy ima sjedište u Finskoj i iako je to uvijek utjecalo na priče koje priča, to se do sada nekako nije osjetilo. Kompanija je pokušala da ispriča američku horor priču što je bolje moguće. Ali sa Alan Wake 2 stvari su drugačije. Alan Wake 2 se možda još uvijek dešava u Washingtonu, ali ovaj put igra ima daleko više dodira finske kulture, kao i skandinavske mitologije, što čini lijepu kombinaciju američke horor priče, ispričane u stilu Stephena Kinga i prikaz sjevernoevropskih karakteristika.kulture.
Kada je sve rečeno i urađeno, i kada se to podvuče, definitivno se može zaključiti da je Alan Wake 2 vjerovatno najhrabriji i najbolji napor Remedyja do sada. To je vrlo dobra survival horor igra, koja će vas oduševiti, a ponekad i preplaviti svojim pripovijedanjem, ali će vas držati zalijepljene za računar ili TV ekrane do samog kraja.
Napisao: Ivan Hečimović
Post Alan Wake 2: potpuni nasljednik Silent Hilla ili ne? prvi put se pojavio na PC CHIP-u.
pcchip.hr