Opće informacije o igri:
- Naziv igre: Alone in the Dark
- Žanr igre: Horor za preživljavanje
- Proizvođač: Pieces Interactive
- Izdavač: THQ Nordic
- Platforme: Windows, PS5, Xbox Series S/X
- Cijena na Steam platformi: 59,99 eura
- Konačna ocjena: 6,8/10
Uprkos nesumnjivom trudu koji je razvojni tim uložio u ovu igru, Alone in the Dark, ponovno izdanje klasika iz 1992. nije pokazalo sav svoj potencijal, što je zaista sjajno. Uz postojeće asove žanra, kao što su Dead Space Remake, Resident Evil 4 Remake i Alan Wake 2, Alone in the Dark (2024) u pokušaju da postane nešto što će biti široko prihvaćeno u široj gejming zajednici, ostaje donekle u pozadina, što je velika šteta.
Bilo je to davne 1992. godine
Nisam igrao original Alone in the Dark. To je igra za koju mnogi stari, vrlo iskusni ljubitelji horor igara s punim povjerenjem tvrde da je začetnik žanra survival-horor. Naravno, taj žanr je četiri godine kasnije dodatno ugladio Capcom sa svojim Resident Evil (ili Biohazardom u Japanu i ostatku Azije), ali Alone in the Dark, igra koju je dizajnirao programer Infogrames, bila je začetnik žanra.
Original Alone in the Dark iz 1992. izgleda vrlo rudimentarno po današnjim standardima. To nije ni čudo, s obzirom na tehnologiju koja je bila dostupna u to vrijeme. Ali iako igra izgleda onako kako izgleda i uprkos tome kako “igra” kako se igra, može se vidjeti da su mnoge kasnije igre posudile mnoge segmente igre Alone in the Dark. Naravno, kako je vrijeme prolazilo, ovi segmenti su postajali sve bolji i uglađeniji.
Original Alone in the Dark iz 1992. karakterizirale su unaprijed renderirane pozadine (fotografije), što je postalo poznato kao “kontrole tenkova” i borbe s čudovištima. Karakteristike koje će usavršiti Capcomov Resident Evil u godinama koje dolaze. (U nastavku fotografije Resident Evil 1 iz 1996., Resident Evil 3: Nemesis iz 1999. i ponovno izdanje prvog Resident Evil, Resident Evil: Remake iz 2002.)
Prošle su godine. Nakon 2001. godine i četvrtog nastavka igre Alone in the Dark, čekali smo prvi “reboot” ili prvo reizdanje klasika. Radilo se o igrici Alone in the Dark iz 2008. godine. Neću trošiti puno riječi na tu igru. Reći ću samo da je ispodprosječna pucačina koja je samo po imenu povezana s ostalim igrama u franšizi. I to je to. A onda je došla 2024. godina. mart. Ovog mjeseca. I dobili smo priliku da igramo novu Alone in the Dark! Mnogi fanovi i žanra i franšize sigurno su reagovali sa entuzijazmom. Kako ne bi? Nakon toliko godina čekanja, dobili smo priliku da igramo igru koja je svojevrsni začetnik žanra, ali u novom ruhu. Sa novom grafikom. Na novim platformama.
I nakon što ste igrali igru, nakon što ste prošli kroz oba lika, kakvi su vaši utisci? Uh…. Znate onaj osećaj kada ste gladni, pa odete u obližnji “kebab restoran”, naručite ćevap, očekuje vas odličan obrok koji će utažiti vašu lavlju glad, sve je dobro, ćevap ima sve predispozicije za to, ali …. Nakon što zagrizete, osjetite da je okus gumen, meso je previše masno, na nekim mjestima nedovoljno, a na nekima prepečeno. I šta ćeš uraditi? Gladan si. Nastavi da jedeš. I dok jedete, maštate o boljem ćevapu. Moje iskustvo igranja Alone in the Dark (2024) može se opisati na sličan način. Tako blizu, a u nekim stvarima do sada….
Grafičke opcije i prezentacija
Počnimo od onoga što mislim da je najmanje važan segment igre: grafika i grafičke mogućnosti. Što se tiče izgleda, Alone in the Dark (2024) izgleda lijepo. Može li se mjeriti s Resident Evil 4 Remakeom, Dead Space Remakeom ili Alan Wakeom 2? Ne baš. Te igre su podigle grafičku prezentaciju igre na novi nivo. Međutim, Alone in the Dark (ili skraćeno AITD) i dalje izgleda vrlo dobro, povremeno i vrlo impresivno. Ne može se reći da razvojni tim ovdje nije dobro obavio posao. Momci i djevojke iz Pieces Interactivea su na lijep način predstavili unutrašnjost i eksterijer svijeta u kojem se igra odvija. Svetlo i senke savršeno dočaravaju atmosferu, a magla, koja je posebno vidljiva u svetu “noćnih mora”, odlično doprinosi osećaju horora.
Neki će reći da je to očekivano, da svaki AAA naslov koji je izašao u posljednje 3-4 godine mora izgledati lijepo. I to je donekle tačno. Ali bez obzira na to, treba odati priznanje razvojnom timu. Igra će, posebno na Windows računaru, a pogotovo ako sadrži dovoljno moćnu grafičku karticu i procesor, pokazati svoj puni potencijal kvalitete. Playstation 5 verzija izgleda jako dobro, ali naravno ne može podnijeti PC. Jedina zamjerka koju imam je da se igra ponekad čini pomalo “ispranom”. Ako ste igrali Resident Evil 2 Remake iz 2019., znaćete o čemu govorim. Osim toga, grafika, zvuk, sve je na veoma visokom nivou i na jako dobar način doprinosi horor atmosferi, zbog čega igramo ove igrice. Međutim, moćna grafika nije dovoljan razlog da se igra označi kao dobar ili inferioran proizvod u odnosu na druge. Kako su ostali aspekti?
Alone in the Dark (2024) se trudi da bude horor igra, ali iskreno retko uspeva
I ovo je velika šteta. Jer, ne može se reći da AITD (2024) ne pokušava biti horor. Zaista se trudi. Od sjene koja pada na plišanog medvjeda do grotesknih čudovišta, koja se često pojavljuju iznenada, iza vas i kada to najmanje očekujete, Alone in The Dark (2024) zaista želi biti survival-horor koji želi biti ravan sa Residentom Zlo.
Ponekad u tome i uspijeva. Zaista da. Pogotovo kada prvi put igrate igricu i ne znate šta vas čeka iza ugla i da li će se ona lutka, koja vas zloslutno “gleda” u ćošku, pomeriti. Monster dizajn je veoma dobar. Čudovišta zaista izgledaju kao da su izašla iz noćne more Stephena Kinga ili HP Lovecrafta i imaju zadatak da vas uplaše. U tome su, priznajem, nekoliko puta uspjeli. Iako volim survival-horor igre, moram priznati da je u ovoj igri bilo situacija kada sam se plašio i kada nisam znao i nisam htio znati da li je ono što je ispred tih autića bure ili nešto slično to nije bilo bure i puzalo je prema meni. I žao mi je što više nema takvih situacija. Tačnije, žao mi je što se stvari ponavljaju nakon nekog vremena. Ovo posebno važi za susrete sa čudovištima.
Nakon sat ili dva igranja i susreta s nekim od košmarnih stvorenja iz igre Alone in the Dark (2024), stvari će postati dosadne. Borbe su manje-više iste. Neko te napadne, malo se pomakneš, potražiš neki predmet kojim možeš, na primjer, zapaliti neprijatelja, uradiš to, ispališ nekoliko metaka, pogodiš ga dok je na podu i to je to.
Borba podsjeća na Resident Evil 2 Remake. Nažalost, to samo podsjeća.
U suštini, da budem iskren, borba u Alone in the Dark (2024) sadrži svojevrsnu kombinaciju Resident Evil 2 Remakea i Silent Hilla. Posebno onaj koji mi se lično nije baš dopao, a to je Origins. Osim vatrenog oružja, u igri je i hladno oružje koje se upotrebom istroši i nakon nekog vremena uništi. To samo po sebi zvuči dobro, jer na papiru dodaje elemente napetosti i horora. Kroz igru ćete naći različite vrste oružja za melee, ali ne znam da li je u pitanju igra ili je oružje samo tako programirano, ali ne mogu reći da sam primijetio razliku u snazi između njih. Možda postoje neke manje razlike u dometu…? Ne znam, nisam primetio. Možda će ovakve stvari biti dodatno poboljšane u nekim zakrpama koje bi trebale uslijediti. Ali i ovo je jedan od elemenata koji je na papiru zvučao dobro, ali u praksi nije uspio.
Kada govorimo o čudovištima protiv kojih ćete se boriti, potrebno je reći da su ona podijeljena u nekoliko, da tako kažem, tipova. Jedno, poput ovog stvorenja na gornjoj slici, podsjeća na ona “ukalupljena” čudovišta iz Resident Evil 7. Čudovišta su strašna i prvih sat-dva ćete doživjeti da vas plaše, tako piše. Ali kasnije se jednostavno počinješ navikavati na sve. Nema raznolikosti starih Silent Hill igara ili Resident Evil-a.
Upravo zbog tog velikog truda da igra što više liči na te igre, Alone in the Dark (2024) je postao nešto drugo, što nije ni Silent Hill, ni Resident Evil, ni Dead Space. I po mom mišljenju, ovo je još jedan propušteni potencijal. Borba je u redu, ali to je to. Da stvari budu još gore, borba je ponekad nespretna, stvari ponekad izgledaju kao da je to “indie” igra, a ne AAA igra, što naravno nije dobro. Kada se sve sabere i oduzme, radi se o klasičnom, “preko ramena” načinu sviranja na koji smo navikli, koji je ipak inferioran u odnosu na šampione žanra.
Zagonetke su prosječne. Samo prosečno.
U redu, nisam očekivao složenost, poput školske slagalice s klavirom u Silent Hillu 1 ili da morate znati Šekspirova djela kao u Silent Hillu 3, ali sam očekivao više od slagalica. Ogromna većina njih je dizajnirana na sljedeći način: dođete u sobu, postoji pismo, dnevnik ili poruka koja sadrži naznaku rješenja, ispred vas je uređaj s kojim morate petljati i to je to. Samo što tekst koji ćete pročitati često neće biti rješenje zagonetke, već nepotrebno i pretjerano kompliciran tekst koji vas može navesti na razmišljanje o rješenju, koje je zapravo vrlo jednostavno.
Često jednostavnije nego što biste očekivali. I ovo me je razočaralo. Kažem, nisam očekivao ništa pretjerano, ali ako ste igrali Resident Evil 4 Remake, znate da ta igra ima zagonetke i neke od njih su komplikovane, ali ništa pretjerano. Alone in the Dark (2024) može imati jednu ili dvije takve zagonetke. Sve ostalo je vrlo jednostavno. Oni nisu stvarno jednostavni, kao oni u igrici Resident Evil Village, ali su mogli biti složeniji. Šteta što nisu.
Priča ima veoma dobru premisu, ali zbog tekstualnih delova naći ćete se u opasnosti da vam dosadi ili da se potpuno izgubite (u negativnom smislu).
Alone in the Dark (2024) dobro počinje. Stižete u napuštenu vilu Derceto, gdje, bez obzira igrate li kao privatni istražitelj Edward Carnby ili mladu i moćnu Emily Hartwood, morate pronaći nestalog vlasnika vile, Jeremyja Hartwooda. Stvari su stvarno dobro krenule. Pošto nisam igrao originalnu igru, nisam znao šta da očekujem i to mi se dopalo. Ali ono što mi se nije dopalo jesu ogromne količine podataka, fajlova, dnevnika, pisama, knjiga, koje bi bilo dobro da pročitate, jer otkrivaju detalje vezane za priču.
Da se razumijemo, nemam ništa protiv tekstualnih datoteka, knjiga, poruka i ostalih stvari u ovim igricama. Sve dok je informacija dozirana. Nažalost, ovdje to nije slučaj. Previše je teksta, toliko da sam nakon otprilike pola igre jednostavno izgubio interes za čitanje svega. Ne kažem da je priča loše ispričana. Nije. Pogotovo ako je ovo identično ponovno izdanje originalne igre. Ali stvar je u dozama. Manje je često više. Manje teksta znači više misterije, više tajnosti, više stvari koje su otvorene za različita tumačenja igrača.
Alone in the Dark (2024), iako je pokušao da dođe “rame uz rame” sa šampionima žanra, nažalost nije uspio.
I zbog toga najviše žalim, jer potencijal definitivno postoji. Štaviše, nakon igranja igre sa oba lika, imam utisak da je igra puna puno potencijala, koji je nažalost ostao neiskorišćen.
Da li to znači da je to loša igra? Ne. Reći da je ovo loša igra bilo bi veliko preterivanje. Alone in the Dark (2024) je…. prosečna igra. I to je sve. Prosječna igra, obučena u lijepu odjeću, koja je povremeno zatrpana bubama (poput plutajućih boca koje na trenutak zarone, a zatim izranjaju), koja nažalost ne može da se nosi sa šampionima žanra, kao što su Alan Wake 2, Resident Evil 4 Remake , Resident Evil 2 Remake i Dead Space Remake. Možda bi stvari bile bolje da su se programeri odlučili za nešto jedinstvenije, umjesto da kopiraju mnoge moderne karakteristike današnjih horor igara. A tu je i cijena, od 60 eura, što nije malo.
Vrijedi li igrati Alone in the Dark (2024)? Da, ako ste uporni obožavatelj franšize i žanra. Ali i u tom slučaju bilo bi dobro sačekati pad cijene.
Napisao: Ivan Hečimović
Post Sam u tami (2024): čudna igra, sa velikim potencijalom, koja je nažalost ostala neiskorišćena! prvi put se pojavio na PC CHIP-u.
pcchip.hr