Teško je započeti ovaj članak. Jer iskreno ne znam odakle da počnem. Ne zato što mi nedostaju ideje, već zato što sam izgubljen u magli i očaju. Osjećam se kao Harry Mason 1999. godine kada je prvi put kročio na ulice Silent Hilla, ali bez mape. Ne znajući kuda da krene nakon što je izašao iz uništenog auta i probudio se iz nesvijesti, jedino što mu je preostalo je da krene naprijed. U nepoznato. Čak i kada je ta nepoznanica zapravo poznata, ali ne na dobar način.
Silent Hill: Ascension je trebalo da bude nešto drugačije. Nešto revolucionarno. Nešto što još nismo vidjeli u svijetu Silent Hill igara. I jeste. Ali ne na dobar način. Da li smo spremni za još jedan ulazak u magloviti grad, nakon dugog čekanja?
Sve je počelo davne 1999. godine…
Ako želite dizajnirati vrlo dobar proizvod, potrebno vam je puno truda i učenja na vlastitim i drugima greškama, ali ako želite proizvesti ili dizajnirati remek djelo, potreban vam je i dašak genija. Ista stvar se dogodila i sa prvim Silent Hillom, davne 1999. godine. Sjećam se kao da je bilo jučer kada me prijatelj pitao: “hoćeš li da igraš Silent Hill”? Nisam imao pojma o čemu se radi. Do tada mi je bio poznat klasični survival-horor žanr i njegov tvorac, Capcomovo dijete, Resident Evil.
Silent Hill je od prve sekunde pokazao da je to drugačija igra u odnosu na Resident Evil. Od prvog trenutka ulaska u magloviti grad postalo je jasno da je Tim Silent, tim programera sastavljen od programera koji se nisu uspjeli uklopiti ni u jedan drugi razvojni tim u Konamiju, smislio remek-djelo. Remek-djelo koje je i dalje poznato među igračima, starim i novim, kao jedna od najboljih horor igara ikada stvorenih. 1999. je bila godina kada je nastao prvi deo franšize, koji će u narednim godinama nastaviti da impresionira, zbunjuje (ali na pozitivan način) i naravno plaši mnoge ljubitelje horor igara, prvo na prvom Playstationu, a kasnije na PS2 i na računaru.
Jedanaest godina ćutanja
Poslednji put smo imali priliku da igramo Silent Hill 2012. Radilo se o igrici Silent Hill: Downpour, koju je dizajnirala kompanija Vatra Games. Igru kao takvu nisu dobro prihvatili fanovi franšize, što je dovelo do skoro gašenja franšize. Nakon 2014. i tog PT pokušaja, Konami nam je svima dao do znanja da je gotovo sa Silent Hillom i da možemo zaboraviti na nove Silent Hill igre. U to smo vjerovali, da je jedna od najboljih horor franšiza gotova.
Do oktobra prošle godine i takozvanog virtuelnog događaja “Silent Hill Transmisson”, koji je organizovao Konami i na kojem je predstavio svoje nadolazeće projekte. Jedan od tih projekata bio je Silent Hill: Ascension. Međutim, fanovi su se najviše nadali ponovnom izdanju drugog dijela franšize, odnosno igre Silent Hill 2 Remake. Jer od virtuelnog događaja u oktobru 2022. do sada, nismo primili nikakve nove vijesti o toj nadolazećoj igri. Umjesto toga, dobili smo Silent Hill: Ascension. Ali bolje da ne…
Umjesto igre dobili smo… Interaktivna serija?
Ascension je vrsta “igre” koja na mnogo načina podsjeća na igru The Walking Dead. Vi kao igrač, koji igrate igru preko internet pretraživača, tokom igre donosite različite odluke. Dakle, nije riječ o klasičnoj igrici u kojoj bi igrač kontrolirao lik uz pomoć kontrolera ili miša i tastature. Igra se zapravo sama igra pred vašim očima. Od vas se očekuje samo da s vremena na vrijeme unesete unos, odnosno da odaberete jedan od ponuđenih izbora. Razočarani? Znam da sam bio prilično razočaran.
Možda sam ja jedan od staromodnih igrača i možda je ovo nova era u svijetu igara, ako je tako, izvinite, ali jednostavno ovakve igre u kojima igrač zapravo ne sudjeluje u igrici, već igra se odvija sama, dok se od igrača očekuje da povremeno unosi. Oni jednostavno nisu za mene. Isto je bilo i sa The Walking Dead, isto sa Silent Hill Ascension. Samo što je Ascension gori od The Walling Dead-a i mnogih drugih “izdajničkih” igara na današnjem tržištu. Ali o tome nešto kasnije.
Šta je to što Ascension ima za ponuditi što bi moglo privući prosječnog obožavatelja SH franšize, posebno ako se radi o prve tri rate (ili četiri ako smo velikodušni)? Prvo, mislim da će mnoge fanove odbiti činjenica da je Ascension interaktivna serija, a ne igra. Tako počinje serija. Imamo na raspolaganju nekoliko likova u odnosu na koje se Genvid Studios trudio da ih učini što misterioznijim likovima koji bi trebalo da zaintrigiraju igrače ili gledaoce, ali kako “igra” odmiče (a danas je već 10. dan, tj. bio je deseti). epizoda), sve je jasnije da su i ti likovi neuglađeni i da je cijelo iskustvo nekako neukusno. Postoji nekoliko razloga i uzroka zašto je to tako.
Dvije porodice mučene zajedničkom misterijom
Ne želim da kvarim priču, barem ono što je do sada otkriveno, a nije mnogo. Dovoljno je reći da je početna premisa Silent Hill Ascensiona zasnovana na događajima koji uključuju dvije porodice. Prožeti raznim misterijama i misterioznim događajima, kojih je sve više kako “igra” odmiče, odnosno kako epizode odmiču dalje, članovi te dvije porodice odlučuju nešto učiniti kako bi riješili drevne tajne u kojima pojedini članovi su uključeni i prije nego što uspiju pronaći svoj put, nađu se u Silent Hillu.
Neki će pomisliti, pa, sve je tu. Čudovišta, magla, misteriozna priča, čak se i igra zove Silent Hill. Kakve veze ima ako igra nije igra već je zapravo interaktivna serija, dostupna na web pretraživačima i mobilnim platformama? Nije dovoljno u igricu staviti čudovišta, maglu, nekakvu misterioznu priču, naslov “Silent Hill” i reći, to je to, evo novog Silent Hilla. To jednostavno nije dovoljno. To je ono što su Climax Studios i Vatra Games pokušali, pa smo dobili ono što smo dobili sa Homecoming i Downpour. U redu, neki će reći da su te igre dobre.
Ali da li su to dobre Silent Hill igre? Ako pogledamo formulu koju su uspostavile prve tri utakmice, lako možemo zaključiti da nisu. Potrebno je mnogo više da se napravi igra Silent Hill. Ovo je jedan od razloga zašto ja lično ne bih nazvao Ascension istinskom Silent Hill igrom. Jer to “nešto” nedostaje. Za pravu Silent Hill igru potrebno je postići nešto što su do sada postigli samo momci i djevojke iz Team Silent. Nakon toga smo dobili sve i svašta. Isto vrijedi i ovdje. Bez obzira na dvije porodice, njihove članove, čudovišta, koja moram priznati, izgledaju OK, jer budimo realni, svako čudovište u igrici Silent Hill izgleda barem OK, jednostavno nije bilo puno toga što bi me natjeralo da nastavim učestvovanje u novim nastavcima ove ”igre”. Čak i uprkos činjenici da svaka epizoda traje samo 9 minuta. Da, dobro ste pročitali. Devet minuta, svaki dan, narednih 6 mjeseci. Prema Genvidu.
Besplatna igra koja nije
Silent Hill: Ascension se reklamira kao besplatna igra u kojoj će igrači moći da učestvuju u igri na veoma interaktivan način, bez potrebe da potroše ni jedan evro ili dolar. Ali da li je to zaista tako?
Danas ništa nije besplatno, a ako vam tim programera reklamira igru kao besplatnu, a radi se o igri koju je objavila ugledna i velika kompanija, odmah bi trebali biti sumnjičavi. Sumnjivo u smislu nečega što je postalo veoma popularno u zadnjih 6-7 godina, a što se zove: mikrotransakcije.
Ascension je igra u kojoj vi kao “igrač” učestvujete donoseći različite odluke, kako u igri tako i nakon igre, odnosno u međuvremenu između izlaska novih nastavaka serije igara. Prije svega, morat ćete uložiti minimalno 20 dolara za kupovinu osnovnog paketa. Tek nakon što uložite tih 20 USD moći ćete koristiti sve mogućnosti igre. Što se mogućnosti tiče, tu su razne mini igrice, takozvane zagonetke i slične stvari. Rešavanjem ovoga dobijate takozvane “poene uticaja”, koje zatim trošite na različite izbore između epizoda. Ali ni to ne radi kako bi trebalo, odnosno postoje razne greške koje onemogućavaju “igraču” da pravilno potroši svoje IP adrese. Da stvar bude bolja, veliki broj korisnika je prijavio razne probleme koji su se javljali prilikom pokušaja kupovine paketa koji otključavaju dodatne IP bodove. Sve u svemu, Ascension je haos, a ne igra, i to takav haos da čak i glavni odgovorni iz Genvida tvrdi da izjava da je SH: Ascension loša igra nije “ispravna” kritika. Odlično. Je li to ono što smo htjeli od Konamija nakon 11 godina čekanja? Teška.
Silent Hill Ascension je jasan pokazatelj kako ne napraviti igru
Šta imamo do sada? Imamo igru koja to nije. Imamo igru koja traži od igrača da uloži pravi novac u poene uticaja, jer navodno odluke igrača utiču na to kako će priča napredovati u igri, odnosno koji će scenario priče biti istinit. Imamo sistem mikrotransakcija koji je prvenstveno orijentisan na izvlačenje što više novca od korisnika za naizgled beznačajne stvari. Jer šta ako ste uložili, na primjer, 50 dolara u svoj izbor, a neko dođe i uloži 70 dolara u svoj izbor?
Vaš izbor više neće važiti, osim ako ne uložite više novca, odnosno ako se desi da vaš izbor prevlada zbog ulaganja poena uticaja (koje dobijate pravim novcem) drugih igrača. Nažalost, taj sistem zapravo ne funkcioniše. Mnogi korisnici su prijavili slučajeve kada bi kupili svoje poene uticaja, odnosno igra bi uzimala novac sa njihovog računa, ali ne bi brojala te bodove u igri. Da stvar bude gora, mnogi igrači koji su tražili povrat novca još uvijek nisu dobili svoj novac. I uz sve to imamo izjavu načelnika Genvida koji se pravi da je sve u redu i da sve radi kako treba.
Silent Hill: Ascension je jasan pokazatelj kako ne napraviti igru. Osim što ovo nije igra, mnoge stvari koje bi trebale funkcionirati uopće ne rade. To je naravno dovelo do ljutnje igrača, koji su Genvidov korisnički kanal na Twitteru ili X-teru preplavili raznim uvredljivim porukama. Što je sasvim razumljivo. Jer ovo nije igra. Ovo je katastrofa igre.
Silent Hill: Uzašašće je nešto što niko nije trebao niti želi
Zamislite razočaranje na licima obožavatelja Silent Hill franšize. Godinama ste čekali na igru, nadajući se da bi Konami mogao dobro obaviti posao odabira razvojnih kompanija za njihove nove igre. Čekaj. I onda dobiješ ovo. Igra koja to nije bila, igra koju niko nije želio.
U godini kada smo mogli uživati i još uvijek uživati u odličnim igrama kao što su Resident Evil 4 Remake, Dead Space 1 Remake i Alan Wake 2, Konami je odlučio ovo izdati. Umjesto igračkog iskustva, dobili smo seriju u kojoj bi mi kao igrači trebali “igrati” igru jednostavnim klikovima na ekranima naših pametnih telefona ili klikovima mišem na internet pretraživačima. Čak i kada želimo, čak i kada kažemo “u redu, dobro, idemo da vidimo šta Ascension nudi”, ne možemo. Jer “igra” je puna raznih vrsta grešaka. Naravno, tu je i neizbježan element kupovine utjecajnih bodova. Genvid očekuje od igrača da kupuju poene uticaja sve dok se ova “game-serija” izdaje, odnosno dokle god se puštaju epizode za nju.
Reći da sam razočaran je malo reći. Znam da mnogi obožavatelji franšize dijele moje mišljenje. Koliko dugo će se prikazivati epizode Silent Hill Ascension zavisi od mnogo stvari. Iskreno, nadam se da će se serija uskoro završiti i da će Konami iz svega ovoga naučiti neke važne lekcije. I da ćemo konačno dobiti neke vijesti o Silent Hill 2 Remakeu. do tada… Jedino što je preostalo je da uživate u prva četiri nastavka. I nadati se da ćemo možda jednog dana zaista ponovo ući u taj magloviti grad…
- Naziv igre: Silent Hill: Ascension
- Platforma: Android, web pretraživači, PS5
- Žanr: “telltale” interaktivna horor serija
- Programeri: Behavior Interactive, Bad Robot Productions, dj2 Entertainment
- Izdavači: Konami, Genvid Entertainment LLC
Napisao: Ivan Hečimović
Objava Silent Hill Ascension recenzija se prvi put pojavila na PC CHIP-u.
pcchip.hr