Robocop: Rogue City je nova igra, koja priča priču o robotu i policajcu, Alexu Murphyju. Ova narativna pucačina u prvom licu ima puno poštovanja prema filmovima i dobro razumije svog protagonista, što je vidljivo kako u humoru tako iu načinu na koji igra sama igra.
U osnovi igra je veoma zabavni pucač, što nije samo to: u igri ćete imati priliku da riješite mnoge misteriozne “side-questove”, a igra ima i RPG elemente, što samo po sebi zvuči jako dobro i obećavajuće. Ali igra kao takva ima svoje nedostatke, koje ne smijemo zanemariti. Robocop se vratio u grad i to je uglavnom pozitivna stvar. O čemu se tačno radi, pročitajte u nastavku u još jednoj recenziji koja sledi.
- Naziv igre: RoboCop: Rogue City
- Datum izlaska: u prodaji
- Platforme: Windows, Xbox Series S/X, PS5
- Cijena igre za Steam: 34,99 USD
Radnja se odvija između 2. i 3. dijela filma
Smješten između događaja RoboCopa 2 i 3, titularni kiborg ranije poznat kao Alex Murphy ubrzo se nađe zauzet mnogim zadacima, koji uključuju borbu protiv raznih oblika kriminala u Detroitu. Misteriozni lik poznat kao “Novi tip” okupio je vrhunske bande Detroita kako bi izazvao nove nivoe haosa i pustošenja. Policijska uprava je pod palcem Maksa Bekera, krajnje nesimpatičnog korporativnog marioneta Omni Consumer Products (OCP), koji gleda na RoboCop i policiju kao na neefikasan relikt prošlosti. Bezbroj manjih tema ili sporednih zadataka privući će RoboCopovu pažnju, kao što je novinar koji njuška okolo i traži pomoć igrača u otkrivanju OCP-ovih tajni, terapijske sesije s doktorom koji želi saznati što čini RoboCop-a otkucanim, i naravno tu je novi partner koji nije baš onakav kakav može izgledati na prvu.
Priča počinje klasičnom talačkom krizom, koja je inače i trenažna misija, u okviru koje ćete brzo savladati kontrole i naučiti kako se nositi sa lošim momcima. No, nakon početka, priča vrlo brzo postaje priča o lovu na počinitelja, koji je, naravno, povezan s Robokopovim bivšim neprijateljem. Srž priče, međutim, okružuje RoboCopovu kontinuiranu privrženost svojoj partnerki Anni Lewis i dva nova prijateljstva: jedno uključuje doušnika, koji je slučajno narkoman po imenu Pickles, koji je pozitivan i vezu sa terapeutom, koji je unajmljen za obavljanje psiholoških provjera i evaluacija od strane našeg Alexa Murphyja u robotskoj maski. Ona je takođe pozitivna.
Uglavnom, igra radi dobar posao povezivanja mnogih niti dok sastavlja jedan veliki zaplet priče. Iako igra ima svojih nedostataka, koji počinju da postaju vrlo očigledni kasnije u priči, Rogue City je bolji Robocop 3 od filma Robocop 3, da ne govorimo o ponovnom izdanju Robocopa. Osim toga, zabavno je čuti glumca Petera Wellera kako reprizira svoju ulogu Robocopa. Glasovne izvedbe drugih likova su mogle biti bolje, ali nažalost, animacije će često izgledati prilično neprirodno, gotovo robotski, poput animacija našeg glavnog lika, a nije trebalo biti tako. Sinhronizacija usana je posebno loša i ponekad je jako vidljiva, što je naravno veliki minus, jer sam nekoliko puta stvarno pomislio kako likovi mogu komunicirati telepatski ili kao da igra zapinje, a ne bi trebalo.
Robocop je strijelac na kraju dana i to je dobra stvar, zar ne?
Robocop: Rogue City je strelac na kraju dana, i to bi trebalo da bude dobra stvar, zar ne? Odgovor na ovo pitanje ovisit će o tome koliko vam se Robocop sviđa kao igra, a to ćete vidjeti za nekoliko sati. Jer Robocop je robot. To znači da on ne može trčati ili sprintati, kao što ste možda navikli u nekoj drugoj akcionoj igrici, odnosno u bilo kojoj igri koja nije “pokaži i klikni” likovi mogu trčati. Ali Robocop ne može. Pritiskom na tipku Shift Robocop će hodati malo brže. Ovo može biti zamorno ako pokušavate doći s jednog kraja grada na drugi ili dok šetate prostranim ulicama Detroita. Trebat će vam puno strpljenja da dostignete Robocopovu brzinu, a ako niste strpljivi igrači i samo želite trčati unaokolo u načinu rada run-and-gun, onda ovo vjerovatno nije igra za vas.
Šutacijski dio igre je sve u svemu vrlo dobar. Nije savršeno, ali veoma dobro. Na primjer, imate mogućnost da automatski ciljate neprijatelje, što može biti korisno, ali može biti i smetnja. Na primjer, kada je neprijatelj pored eksplozivnog objekta, ako imate uključeno automatsko ciljanje, Robocop će uvijek ciljati prema neprijateljskom tijelu, što je dobro, ali može biti neugodno, posebno ako igrate na PC-u sa tastatura i miš. Radi finoće, bilo bi dobro isključiti svako automatsko ili “ljepljivo” ciljanje.
Kasnije, kako otključavate i poboljšavate svoje vještine u igri, dobićete nove opcije i sposobnosti, što je naravno dobrodošlo. Neke od ovih opcija dodatno će olakšati situaciju u borbi, što je posebno poželjno kasnije, kada su bitke sve teže, a neprijatelji sve “pametniji” i opasniji. Tu je i manevar trčanja koji vam daje prijeko potrebnu brzinu.
Ali na početku igre, dok ne otključate barem neke sposobnosti, stvari mogu izgledati čudno i možete se osjećati kao da ste propustili dosta igre, iako niste. Sefovi koje još ne možete otvoriti, tragovi koje još ne možete skenirati, utičnice za punjenje zdravlja u koje još ne možete pristupiti. Znam da je namjera ovoga bila da se polako otvori svijet igre, kako igrač napreduje, uči nove informacije i kako Robocop stječe sve više i više vještina. Ali ponekad vam ovakve stvari smetaju, posebno kada zaista želite da saznate šta se nalazi u tim sefovima, koje ne možete otključati. Više.
Rješavanje “sporednih zadataka” i istraživanje Detroita su dvije dodatne karakteristike novog Robocopa
Lutanje po policijskoj stanici između misija ili otvorenih čvorišta igre, kao što je centar grada, dovodi do sporednih misija koje stavljaju RoboCopa u bizarne, zabavne scenarije s nekim od najsmješnijih likova iz Detroita. Bilo da rješavate ubistvo na reklamnom setu kreme za sunčanje, jurite huligana koji razbija bumbox iz izloga ili izvodite “Ples robota” na zahtjev djeteta, u igri ćete raditi sve vrste neobaveznih zadataka .
Nakon što ih završite, dobit ćete nove takozvane bodove iskustva, koje zatim možete koristiti za razvoj i poboljšanje novih vještina ili za otključavanje postojećih. Robocop: Rogue City ima dosta humora, što bi opet moglo smetati nekim igračima. Iskreno ne znam. Drago mi je da igra nije klasična “doom and gloom” igra, smještena u distopijski grad u kojem nema nade u bolje sutra, već da likovi znaju i šale se. Robocop takođe.
Naravno, postoje i izbori odgovora kada razgovarate sa NPC-ima.
Dijalozi vođeni izborom pružaju priliku da sebe predstavite kao oštrog, koji poštuje zakon, bez obzira na sve, ili kao empatijeg, nijansiranog superheroja. Neki izbori dobro prikazuju dramu Robocopa, crno-bijelog dobročinitelja koji se suočava s moralnim nijansama sive, kao što je odabir da podrži jednog od dva moralno sumnjiva kandidata za gradonačelnika ili počini nezakonitu korporativnu špijunažu za navodnog ” javno dobro.” Odluke pokreću priču i likove na različite načine koji dovode do višestrukih završetaka koji se osjećaju prikladno nagrađujućim, kao što je pomoć ovisniku o drogama i doušniku beskućniku da steknu svoju vrijednost ili novinaru koji odlučuje hoće li ili ne razotkriti vaše tehničke probleme.
Borba kao najbolji segment igre?
Borba protiv kriminala često znači da ćete morati da hodate ulicama Detroita kao tenk da biste se borili protiv kriminalaca koji vas obasipaju mecima. Ono što mi se posebno svidjelo u igri je to što ćete se u Rogue Cityju zaista osjećati kao tenk. Ne možete se sagnuti ili sagnuti, ali ne morate. Zašto bi kada je Robocop dovoljno izdržljiv da upije desetine metaka. I tu je sva zabava.
Zamislite situaciju: nekoliko loših momaka puca na vas. Jednostavno marširate prema njima, a kada dođete do njih, podižete ih jednog po jednog i bacate po ulici ili prostoriji. Ako želite, možete ih jednostavno zatamniti izdaleka, kako želite. Sve ovo će učiniti da se osjećate snažno i moćno, ali nemojte dozvoliti da vas ovo zavara. U težim borbama, što znači protiv više protivnika koji koriste moćnije oružje, neće biti dobro ako odlučite da neoprezno hodate od jednog do drugog protivnika.
Tuče ponekad mogu izgledati nepravedne. Ovo posebno važi kada se borite protiv “šefova”, koji su često pokretljiviji i bolje naoružani od vas, što znači da vam neće biti dozvoljeno da samo izađete iza zaklona i pucate, pa “pobeđuje ko je jači”, već morat ćete iskoristiti sve svoje vještine i znanje koje ste do sada stekli ako ih ne biste pobijedili. Ali sve u svemu, pucački element, zajedno sa RPG elementima, jedan je od najzabavnijih u igri. Primarno oružje, koje ima neograničeno streljivo, je vjerovatno oružje koje ćete najviše koristiti. U igri su još neka oružja, od kojih su neka dobra, a neka ne baš dobra. Sve u svemu, ne biste trebali biti nezadovoljni šuter elementima.
Završna reč
Robocop: Rogue City je postigla cilj s kojim je izašla na tržište: donijela nam je novu, modernu Robocop igru, koja je, kada se sve sabere, vrlo dobra igra. Naravno, nije savršeno, daleko od toga, postoje određene mane, ali ako ste voljni zatvoriti oči pred njima, čeka vas solidna pucačina iz prvog lica s RPG elementima, puno zadataka za dovršetak, sve u svemu solidna priča i povratak u robotsko odijelo našeg heroja, koji ponovo ima priliku da se bori protiv kriminala na ulicama Detroita.
Piše: ZK
Post Recenzija Robocopa: Rogue City se prvi put pojavio na PC CHIP-u.
pcchip.hr